How, indeed

Njegovo veličanstvo, kreativni proces.

Artist's book

najnovija. vrlo vjerojatno da će ovo biti serija knjiga "How To".

...
Svako dobro umjetničko djelo je sačinjeno od različitih slojeva čitanja istoga.
ha.
Znala sam ja to.
..
Ova knjiga je meni pokazala gdje da gledam. Pokušala sam pisati o nečemu univerzalnom, ali nakon nekoliko dana gledanja u ispisanu knjigu, dala mi je odgovor na osobnu malu konfuziju. Kao arheolog, otkrila sam sloj koji je bio površinski i istovremeno zakopan duboko, te shvatila kako je sve sada i sve je na jednom sloju.

I da dok god se otkrivaju novi slojevi čitanja, knjiga živi.

Kisha topi snijeg (ili push the sky away)

Neke knjige su loše napisane. Ili im je priča dosadna, plitka ili prespetljana. Ili jednostavno u trenu čitanja ta ista knjiga koja će te duboko taknuti za par godina, ne govori ti ništa, ideja se gubi negdje u vakuumu neprepoznavanja.
Onda treba biti kreativan. I hrabar. Ponekad treba istrgnuti stranice, presaviti ih par puta, pa ispeglati, pa presaviti opet dok ne vidiš ljepotu. Naprimjer.
Ili je trebaš ostaviti sa strane, pokraj kreveta. I strpljivo je iščitavati, neke rečenice ponavljati u sebi dok se ne saviju, postanu neke druge, a iste. Dok ne postanu tvoj novi dio. Dok ti ne postaneš nova.
A ovo je vrijeme za baš to.

How To Make A Book

nakon dosta vremena, bookart piece na mome stolu. sa nekim iznenađujućim olakšanjem sam je pogledala, i spoznala da je vrijeme kada je ideja bookart-a "kept its distance from me" bilo itekako vrijedno i potrebno da se stvari lijepo poslože, da si daju dovoljno mjesta za ugodno bivanje, pa da iz tog ugodnog stanja mogu samo pričati, bez grča i forsiranja.

O estetici

imam sklonost prema estetici ogoljenog.

imam sklonost prema otvorenosti, prema pokazivanju što je ispod naslaga nečega što je nekome važnije. Imam sklonost prema jednostavnosti, prema poštivanju onoga kako stvari ustvari jesu. imam sklonost prema uvlačenju pogleda u pukotine da bih vidjela ispod, da možda vidim skriveno, da možda vidim ono bitno.

imam sklonost prema pokazivanju konca koji drži stranice, prema pokazivanju čvorova koji zatežu korice i stranice. prema poštivanju ljepote snage kartona koji štiti krhko tijelo knjige.

Transformacija knjiga

Namjerno sam stavila ovu fotku oko koje se nisam posebno potrudila, čak je i uglavnom neoštra. Valjda sam htjela horror efekt. Mislila sam na osjećaj terora koje ljubitelje knjiga preplavi kada se friško novom objektu njihove pažnje dogodi poveća bora na licu. Ne, ovi ne vide boru, oni vide pukotinu, pomicanje tektonskih ploča čije trljanje uzrokuje potrese...oke, pretjerala sam.

Mojoj najnovijoj iz serije to_read_&_write dogodila se bora. I to baš kad se spremala van. U život. Nije ni uspjela prekoračiti prag, a bora od neke značajne epizode u životu koja transformira trajno,  koja se ne može izbjeći jer čini dio priče, e, ta bora se dogodila možda prerano.

Vjerujem da knjige trebaju transformaciju - od svakog dodira jedan sloj papira se malo više ugladio, dlačice su malo vidljivije ili je tinta prešla svoju zadanu granicu i sada ulazi u osobno polje slova do. Knjige se mijenjaju svakim iščitavanjem, svakim dodirom suptilnih energija koje se prepoznaju da bi bile izmijenjene. Svaka bora postaje dio priče, a priču čini cijeli objekt knjige, ne samo riječi i rečenice unutra, već i konac kojim je uvezana, papir koji je na koricama i pukotine u tome papiru.

The Sun

samo da obilježim ovaj dan:

a u Radioni je bilo mirno. ali kreativno, iako platonski.
kombinacija dva uveza, koptskog i šivanja na trake. very excited about that.

Da zablokiram, zaključam, stavim točku na kraj...

ovog tjedna.

Know_ledge

moj otac, koji je od onih dragih duša koji ništa ne bacaju (a takvih u mojoj familiji ima više primjeraka) izvukao je iz garaže samo za Radionu dvije knjižurine  - Enciklopediju Leksikografskog Zavoda 4 Lagh-Oš i Opštu Enciklopediju Larousse.
korice su im u prilično lošem stanju i one bi već odavno bile nepostojeće da ih Josip nije spasio.

reciklaža.
slova, riječi, činjenice, brojke, točkaste fotografije, miris starih knjiga i puno puno zareza.
prostor za stvaranje.

know_ledge je tema novog ciklusa knjižica koje se rađaju u Radioni. (Rađaona bi bila dobra riječ za ovu rečenicu)

Alice i Yayoi

Japanska Alisa, tako bi se mogla nazvati Yayoi Kusama, u džungli suvremenog umjetničkog svijeta. Yayoi Kusama je jedna od mega-velikana suvremene (svjetske) umjetnosti, i apsolutno najpoznatija japanska umjetnica. Njena nedavna retrospekiva u Londonskom Tate-u je bila snažno inspirativna za mene. Otvorila mi je vrata u njen kreativni svijet pun točaka, boje i  beskompromisne posvećenosti stvaranju.

Nekoliko tjedana kasnije nabasala sam na Lewis Carroll-ov klasik, Alisa u zemlji čudesa, kako su kod nas knjigu preveli. Sa nevjerojatnim Kusaminim crtežima, doslovno me ostavila bez daha. Rijetke su takve knjige.
Možda je to zbog savršenog preklapanja dvaju različitih svjetova; Alisinog svijeta priča i Yayoinog halucinantnog likovnog svijeta. Zbog onog neprepičljivog, neuhvatljivog, onog što se samo može osjetiti negdje točno u sredini tijela, ono što ti nitko ne može napisati ni nacrtati. One ushićenosti, osjećaja savršenosti, padanja u nešto sasvim novo i sasvim poznato.

/fotke preuzete sa brainpickings.org/

It snows! It snows!

ova vanjska zatrpanost bjelinom nije me natjerala da stavim fotku snjegovića iz Maksimira na sajt, već me sjetila jedne stare knjige koju primjetih na publicdomainreview.org .
knjiga Snowflakes: a Chapter from the Book of Nature (1863) je kolekcija pjesama, anegdota etc. na temu snijega I crteža snježnih pahulja! inspirativno.

Yamato Toji

ne, nije dizajner prekrasnih (uglavnom crnih, ali se bacio i na boju, vidjeh) opravica, iako njegov rad obožavam. ne, ovo je ustvari način uveza knjige. vrlo jednostavan, elegantan. većina bajndera ustvari ga je upoznala preko Keitha Smitha, on ga zove butterfly binding.
voila: