Supermoon, solsticij, Mars u raku i kaj sve ne

i predugo mi se pojavljuju brojevi 41 i 55.
gadna promjena, kaže. gadna u smislu, velika.
za sada je suptilna promjena, iz sekunde u sekundu. dobro bi došla ona bučna i iznenadna.

koji bih put htjela? koji izabirem? izabirem tekst, naravno. izabirem pisanje, stvaranje slojeva teksta, promatranje onih koje mogu samo promatrati. i pojednostavljanje.
izabirem izabrati da dramatične priče koje hrane moj ego a iscrpljuju svojom pomiješanošću sa krhkim emocijama, ispričam papiru, wordu, knjizi.

O dekonstrukciji - svijeta, rada, svake sekunde

zanimljivo mi je promatrati stanja vlastitoga uma tijekom ovih tjedana kada se moj rad nalazi izložen u galeriji za promatranje, prosuđivanje i osuđivanje(:)
i zanimljivo mi je promatrati koliko se mijenja moj odnos prema umjetničkom radu, gotovom djelu i komunikaciji sa gledateljem/promatračem..
ideja iza rada de+/-konstrukcija je ideja da je knjiga stalno promijenjujuća, da se odnosi njenih dijelova stalno mijenjaju i nemaju trajan položaj. tekst nema svoj početak i kraj, a elementi knjige (kao fraktali) sadrže u sebi cjelokupnu ideju knjige / knjigu...
i naravno, ovaj rad me podsjetio da je tako sa svakom sekundom naše stvarnosti, i da je knjiga (koju proučavam u mome umjetničkom radu) uvijek metafora - za svijet, stvarnost, život.

drago mi je da rad i nakon što je postavljen na zid galerije raste, uči me i mijenja me.
ali postoji i osjećaj razočaranja jer ja sam možda jedina koja toliko dobiva od de+/-konstrukcije - možda su umjetnička djela stvarno potrebna i bitna jedino njegovom tvorcu??
znam da je za ovu instalaciju potrebno tiho vrijeme, trenuci uronjenosti u slojeve, čitanje dijelića teksta, podizanje komadića papira, zavirivanje između slojeva - uostalom, kao i sa svakom knjigom.
kao i sa svakim umjetničkim djelom.

Možda (o teglama i korijenju)

ovo navlačenje sa Sesijom nije tu da me isfrustrira s ciljem da potegnem jače i upornije (iako to sada osjećam) ... možda je vrijeme da odustanem.
ne mislim da je odustajanje prava riječ. možda: da Sesija ode negdje. da nađe plodnije tlo.
na rubu frustrirajuće frustracije. sam trenutno. a to me uvijek katapultira dalje. ne mislim da promjena grada mora nužno značiti cvjetanje ali izgleda da meni ne odgovara puštanje dubokih korijenja.
neke biljke često mijenjaju tegle (barem kod mene): ne nužno veće svaki put.
možda je vrijeme da počnem tražiti drugačiju teglu.

(fotka ukrana sa Pinteresta = appropriation)