Grupe malih čudnih anđela

posvuda po Radioni. mrlje koje vuku nove mrlje na nove papire, vuku riječi, boje. Povlače knjige. a ja sam samo vođena za njima jer baš tako je proces i zamišljen. jedna od lijepih, korisnih lekcija koje mi se potvrđuju u finom životnom ritmu je da ništa ne treba forsirati. postoji savšeni utor u koji to što treba biti se smješta. iliti vrijeme, mada sve manje vjerujem u vrijeme.

Tako ja odoh na interliber

nebum se žalila na energije. i ostalo. sam da konstatiram da sam bila iscijeđena kao spužva nakon pola sata.
dakle. odoh na interliber. i jedino što kupih je antikvarna knjiga na njemačkom za deset kuna sa namjerom da je izrežem.
pa dobih na poklon katalog izložbe divnog oblikovanja hrvatskih knjiga iz prve polovice 20st. od ljubaznog riječkog antikvara.
i popih kavu uz planove za kreativnu buktastičnu kolaboraciju od koje me pomalo strah. ali onaj dobar, adrenalinski. ne spominjem imena, tek da kažem da je u pitanju Pisac kojem svi prave mjesta kad uđe u lokalnu birtiju.