još uvijek pokušavam shvatiti lekciju koju sam prošla nedavno. tek se sada, nakon nekoliko dana počela odmotavati... slojevi, slojevi o kojima stalno govorim i pokazujem ih u mojim knjigama, itekako su prisutni u svakodnevnom životu. onda dođu trenuci kada se svi zavare, zaljepe jedan na drugi pa postanu teški, dramatični, užareni...
ta užarena masa treba vrijeme da se ohladi, da polako se slojevi počnu odljepljivati. pa vidiš tu stvarnost koju smo dobili za zabavljanje - pa vidiš tu stvarnost svaki put na drugom sloju a ni jedan nije onaj pravi, točan. svi su zbrkani, glupi, nevažni i važni, dramatični i smireni. ali nebitni. samo igra. svi ti slojevi istovremeno su zrak, bestežinski, lagani. kao opozit onoj eksplozivnoj smjesi. jedno bez drugog ne postoje..
