Psycho Killer

Nekoliko puta u kratkom razdoblju u gradu naletjeh na Ivanu Sajko. A pošto ja više ne vjerujem u slučajnosti, tu mora biti nešto. Ona je genijalna piskinja i dramaturginja, a ja sam into books.
Sam kaj ne znam ženu. Nit ona mene. Mada mislim da mi je zapamtila facu, il naočale, il barem marte.
Eto, napisah to na blogu, možda još koji put naletim na nju. Pa ću bar imat kaj reći: "Hej, spomenuh te na blogu. Aj ti mene u kojoj drami."

Što je knjiga?

je pitanje s kojim ću započeti. Pokušati ću iskomunicirati moju fasciniranost knjigom kao formom za likovno izražavanje. Jedinstveni hibrid, neki bi rekli.
Dobila sam šansu radoznalima i onima sklonim propitivanju staroga i novoga prišapnuti pokoju ideju koja mi se motala po glavi svih ovih deset godina prtljanja sa knjigom.

Novi ciklus

Posvećen Zagrebu.
Našla sam u antikvarijatu Studio u Masarykovoj tanku, krhku, meku knjižicu, na zelenim koricama koje, na dnu prve trećine piše IZ STARIH DANA ZAGREBA. A pri dnu : U ZAGREBU 1930- 1933.
reciklaža/transformacija
Prva malena knjižica, savršeno prijanjajuća za desni dlan već stoji neko vrijeme na stolu u Radioni; čak je i zaradila trag kapljice ljepila, nenamjerno. Već dobiva tragove vremena, prve bore. Nadala se da će se nastaniti u jednom lijepom haustoru u Radićevoj, ali to će pričekati.
Druga je u proces nastanka. Neznam koliko će ih biti, ali ovaj dio povijesti iskopan u Masarykovoj će postati dio budućnosti, budućih zapisa, tragova ideja i želja nekih novih stanovnika Zagreba.
A možda su to oni isti koji su nekad gledali Zagreb sa više sunca, sa više neba...

Well, it's official!

(Yves Klein: Jumping into the void)

I < 3 ZG

Just don't panic!

ma nije stvar u tome da se ne izgubiš, već da budeš sigurna da je i to dio puta.
nova knjiga na mojoj drvenoj kutiji!

How, indeed

Njegovo veličanstvo, kreativni proces.

Artist's book

najnovija. vrlo vjerojatno da će ovo biti serija knjiga "How To".

...
Svako dobro umjetničko djelo je sačinjeno od različitih slojeva čitanja istoga.
ha.
Znala sam ja to.
..
Ova knjiga je meni pokazala gdje da gledam. Pokušala sam pisati o nečemu univerzalnom, ali nakon nekoliko dana gledanja u ispisanu knjigu, dala mi je odgovor na osobnu malu konfuziju. Kao arheolog, otkrila sam sloj koji je bio površinski i istovremeno zakopan duboko, te shvatila kako je sve sada i sve je na jednom sloju.

I da dok god se otkrivaju novi slojevi čitanja, knjiga živi.

Kisha topi snijeg (ili push the sky away)

Neke knjige su loše napisane. Ili im je priča dosadna, plitka ili prespetljana. Ili jednostavno u trenu čitanja ta ista knjiga koja će te duboko taknuti za par godina, ne govori ti ništa, ideja se gubi negdje u vakuumu neprepoznavanja.
Onda treba biti kreativan. I hrabar. Ponekad treba istrgnuti stranice, presaviti ih par puta, pa ispeglati, pa presaviti opet dok ne vidiš ljepotu. Naprimjer.
Ili je trebaš ostaviti sa strane, pokraj kreveta. I strpljivo je iščitavati, neke rečenice ponavljati u sebi dok se ne saviju, postanu neke druge, a iste. Dok ne postanu tvoj novi dio. Dok ti ne postaneš nova.
A ovo je vrijeme za baš to.

How To Make A Book

nakon dosta vremena, bookart piece na mome stolu. sa nekim iznenađujućim olakšanjem sam je pogledala, i spoznala da je vrijeme kada je ideja bookart-a "kept its distance from me" bilo itekako vrijedno i potrebno da se stvari lijepo poslože, da si daju dovoljno mjesta za ugodno bivanje, pa da iz tog ugodnog stanja mogu samo pričati, bez grča i forsiranja.

O estetici

imam sklonost prema estetici ogoljenog.

imam sklonost prema otvorenosti, prema pokazivanju što je ispod naslaga nečega što je nekome važnije. Imam sklonost prema jednostavnosti, prema poštivanju onoga kako stvari ustvari jesu. imam sklonost prema uvlačenju pogleda u pukotine da bih vidjela ispod, da možda vidim skriveno, da možda vidim ono bitno.

imam sklonost prema pokazivanju konca koji drži stranice, prema pokazivanju čvorova koji zatežu korice i stranice. prema poštivanju ljepote snage kartona koji štiti krhko tijelo knjige.

Transformacija knjiga

Namjerno sam stavila ovu fotku oko koje se nisam posebno potrudila, čak je i uglavnom neoštra. Valjda sam htjela horror efekt. Mislila sam na osjećaj terora koje ljubitelje knjiga preplavi kada se friško novom objektu njihove pažnje dogodi poveća bora na licu. Ne, ovi ne vide boru, oni vide pukotinu, pomicanje tektonskih ploča čije trljanje uzrokuje potrese...oke, pretjerala sam.

Mojoj najnovijoj iz serije to_read_&_write dogodila se bora. I to baš kad se spremala van. U život. Nije ni uspjela prekoračiti prag, a bora od neke značajne epizode u životu koja transformira trajno,  koja se ne može izbjeći jer čini dio priče, e, ta bora se dogodila možda prerano.

Vjerujem da knjige trebaju transformaciju - od svakog dodira jedan sloj papira se malo više ugladio, dlačice su malo vidljivije ili je tinta prešla svoju zadanu granicu i sada ulazi u osobno polje slova do. Knjige se mijenjaju svakim iščitavanjem, svakim dodirom suptilnih energija koje se prepoznaju da bi bile izmijenjene. Svaka bora postaje dio priče, a priču čini cijeli objekt knjige, ne samo riječi i rečenice unutra, već i konac kojim je uvezana, papir koji je na koricama i pukotine u tome papiru.