rekla je Louise Bourgeois. to su njene riječi
dani, tjedni, mjeseci bez rezanja, pisanja, dodirivanja; bez i malo približavanja mjestu gdje sam savršenstvo, mjestu stvaranja... nije vrijeme kada se osjećam stvarno živom. jedino sam smirena na onom mjestu gdje je zrak drugačiji, gdje su moji pokreti drugačiji, gdje me moje ruke, pokreti moga tijela vode građenju, otkrivanju novog. samo tada postojim.
Nema komentara:
Objavi komentar