nedjelja, 19. travnja 2015.

magnificent

ah, neka gromada se jučer odvalila, novi život se otvorio. jer, rekli to mnogi, neki položaj planeta, zaboravih.
i dva dana bijah zatvorena u stanu, i nedjelja kao nedjelja i onda se taj novi život odvali / pokaže negdje oko pol 4.
jer sam pisala, i riječ se rađala po riječ, i ja sam ih hladno gledala, proces kroz koji sam prolazila bezbroj puta.
ali, čitanje je bilo drugačije.
i sad sam sva meka, i meka sam iznutra i znam da je nešto, ne, SVE, novo.

(Bliskost samoće u danu koji te vara svojim sjenama i hladnoćama.--- nisam željela pročitati ovu rečenicu. još neznam zašto sam je sakrila. ali sad je otkrivam)

četvrtak, 16. travnja 2015.

knjige umjetnika

nešto sam u zadnje vrijeme često morala objašnjavati što je knjiga umjetnika. ili umjetnička knjiga.
i znam da ima onih koji misle da je knjiga umjetnika nešto bolje (hoh, nobl il koja već purgerska riječ ovdje paše) od umjetničke knjige ili da postoji razlika ili whatever. a ustvari: who gives a shit.
mislim, čemu trpanje u ladice i konstruiranje novih ladica, jer, hej, pa ova ladica još ne postoji.
ja bih samo šutjela. može?. i da šutim u umu. i da svi šutimo u umu. što to ne bi bilo krasno? i sve bi znali. i znali bi da sve što dolazi u životu dolazi u pravo vrijeme jer nam treba.
i znali bismo da se ne petljamo u životni raspored.






četvrtak, 19. ožujka 2015.

Skica za život

svi oni sa kojima sam malo duže (i koncentriranije) razgovarala o knjigama znaju da vidim knjige svuda oko mene. ali sada je moj život postala knjiga - fizička knjiga sa stranicama, listanjem, otvorenim spreadom gdje dva elementa savršeno nadopunjuju jedan drugi da bi se stvorio balans. a balans je život  - u svakoj crnoj postoji bijelo, u svakoj bijeloj postoji crno. a savršena boja (boja tišine) je svijetlosiva.


utorak, 17. ožujka 2015.

quiet
















potreba da se utišaju zvukovi.
potreba za mirisom ugašene svijeće.

















potreba da se bude u tišini u blizini i da se učini najbolje.

subota, 7. veljače 2015.

Opet srca

otvaraju se srca prema meni; krhkost sam uvijek pokazivala i koliko puta se polako ubijala grižnjom savjesti zbog toliko osjetljivosti u društvu gdje je to žigosano nepoželjnim. ali mislim da se nisam ja promijenila - ili jesam a ne vidim to. ....
srca se otvaraju prema meni, daju se hrabro, a što učinih - pomalo se raspadoh i u iscrpljenosti ponavljanja iste priče, totalnoj ogoljenosti presenzibilne prirode - dadoh iskrenost, opet neustrašivo u uvjerenju da je to jedini način. i napokon mi se vraća. srca se otvaraju.

petak, 6. veljače 2015.

how many books?

I could write a book for every view from my kitchen window. snow blizzard today gave a mighty one.
(there were more cars and more hearts)


četvrtak, 1. siječnja 2015.

You have to keep the balance

"Why do it then?" - as if to say, "Why use energy at all? Why not be still?" But of course that's the same as asking, "Why does the universe exist?" Why, in other words, is there motion?
The answer to that is because there is stillness. And why is there stillness? Because there is motion. (Mr. Alan Watts: Still the Mind)


nedjelja, 12. listopada 2014.

October






































promatrati ih. volim. razlikuju se po geografskim koordinatama.
sinoć, zapazila sam njihovu, meni tko vaznu karakteristiku utisanog izraza sebe; unutar svog shvaćanja postovanja prema vizualnom izrazu drugoga, izrazavaju svoj na nenametljiv, tihi način. sasvim dovoljan da vidim da su svjesni te zatvorene savrsene cjeline koju čine a ipak nisu sputani njome. znaju da su zajedno.

ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Getting it

during my casual visit to a place where I could be in awe of the work of great Olafur Eliasson, I was offered images of the reality that IS, truly. I was shown there are no boundaries, there is no this and that; I felt that before in nature - this time, works of art blended with the space they inhabited. I felt just perfect.

(Turner, Banner, Hatoum, Barlow)



nedjelja, 10. kolovoza 2014.

Magic of creating (or, being created)

everyone who let themselves to the magic of art, experienced moments when you are taught, when you are shown, when magic guides YOU. those moments are worth all the days of non-movement.


srijeda, 23. srpnja 2014.

Idem dalje.

završila je jedna faza. samo to znam.
zbrku u glavi sam danas riješila pokraj jezera. dopustila sam vodi da me smiri. uspjela sam ne dopustiti da nađem razloge zašto bih bila išta nego radosna, blistava, sretna.