Kisha topi snijeg (ili push the sky away)

Neke knjige su loše napisane. Ili im je priča dosadna, plitka ili prespetljana. Ili jednostavno u trenu čitanja ta ista knjiga koja će te duboko taknuti za par godina, ne govori ti ništa, ideja se gubi negdje u vakuumu neprepoznavanja.
Onda treba biti kreativan. I hrabar. Ponekad treba istrgnuti stranice, presaviti ih par puta, pa ispeglati, pa presaviti opet dok ne vidiš ljepotu. Naprimjer.
Ili je trebaš ostaviti sa strane, pokraj kreveta. I strpljivo je iščitavati, neke rečenice ponavljati u sebi dok se ne saviju, postanu neke druge, a iste. Dok ne postanu tvoj novi dio. Dok ti ne postaneš nova.
A ovo je vrijeme za baš to.

How To Make A Book

nakon dosta vremena, bookart piece na mome stolu. sa nekim iznenađujućim olakšanjem sam je pogledala, i spoznala da je vrijeme kada je ideja bookart-a "kept its distance from me" bilo itekako vrijedno i potrebno da se stvari lijepo poslože, da si daju dovoljno mjesta za ugodno bivanje, pa da iz tog ugodnog stanja mogu samo pričati, bez grča i forsiranja.

O estetici

imam sklonost prema estetici ogoljenog.

imam sklonost prema otvorenosti, prema pokazivanju što je ispod naslaga nečega što je nekome važnije. Imam sklonost prema jednostavnosti, prema poštivanju onoga kako stvari ustvari jesu. imam sklonost prema uvlačenju pogleda u pukotine da bih vidjela ispod, da možda vidim skriveno, da možda vidim ono bitno.

imam sklonost prema pokazivanju konca koji drži stranice, prema pokazivanju čvorova koji zatežu korice i stranice. prema poštivanju ljepote snage kartona koji štiti krhko tijelo knjige.

Transformacija knjiga

Namjerno sam stavila ovu fotku oko koje se nisam posebno potrudila, čak je i uglavnom neoštra. Valjda sam htjela horror efekt. Mislila sam na osjećaj terora koje ljubitelje knjiga preplavi kada se friško novom objektu njihove pažnje dogodi poveća bora na licu. Ne, ovi ne vide boru, oni vide pukotinu, pomicanje tektonskih ploča čije trljanje uzrokuje potrese...oke, pretjerala sam.

Mojoj najnovijoj iz serije to_read_&_write dogodila se bora. I to baš kad se spremala van. U život. Nije ni uspjela prekoračiti prag, a bora od neke značajne epizode u životu koja transformira trajno,  koja se ne može izbjeći jer čini dio priče, e, ta bora se dogodila možda prerano.

Vjerujem da knjige trebaju transformaciju - od svakog dodira jedan sloj papira se malo više ugladio, dlačice su malo vidljivije ili je tinta prešla svoju zadanu granicu i sada ulazi u osobno polje slova do. Knjige se mijenjaju svakim iščitavanjem, svakim dodirom suptilnih energija koje se prepoznaju da bi bile izmijenjene. Svaka bora postaje dio priče, a priču čini cijeli objekt knjige, ne samo riječi i rečenice unutra, već i konac kojim je uvezana, papir koji je na koricama i pukotine u tome papiru.