srijeda, 26. veljače 2014.

Stvaranje

raspršila sam se, razrezala u tisuće komadića kao oni komadići papira što mjesecima se stvaraju na mome stolu...
stala sam, taj stop je značio baš to. gotovo. istražila sam proces. shvatila da sam se proučavanjem forme knjige samo udaljila od njene biti...
vraćam se knjizi, veselim se. vraćam se stranicama, njihovom redoslijedu, slaganjem u InDesignu, fizičko-mentalnom procesu bez doticanja papira a opet tako blizu jezgri knjige. materiji.


subota, 22. veljače 2014.

Reflecting


dio sam prostora, pustila sam korijenje iz svih dijelova tijela, povezana sam sa zidovima, tamnocrvenim drvenim podom, golim ciglama i slojevima vremena. ali, najviše, povezana sam sa kaosom; iz njega najviše vučem. ono neprestano multitaskiranje koje čini taj kaos je hrana, najzdravija hrana za one silnice koje stvaraju, koje crtaju i bez kojih ne bih postojala..


utorak, 11. veljače 2014.

Update

uspijevam ignorirati nisko samopouzdanje, uspijevam sagledati moj mali svijet izvana, vidjeti da je moj često autističan i nerazumljiv/zbunjujuć način komuniciranja ipak vrsta komunikacije; štoviše, autentična, samo moja vrsta komunikacije.
samo treba(m) biti opušten(a) i otvoren(a).

ponedjeljak, 10. veljače 2014.

Isolation























Da, događa se da se zatraženo ostvaruje. I još više ako se napiše. Dakle, baca me se izvan moje sigurne zone. Dobro, to je traženo.
Posljedica: samopouzdanje: nikakvo. Tražena posljedica: pomak, veliki pomak.
Drago mi je što se više ne zamaram pitanjima za koga ja sve ovo radim, jer znam da radim jer moram. nemogu i neznam drugačije. tu nema dileme.
...prilično anoreksično samopouzdanje je nešto što me oduvijek prati, ali godine rezanja, listanja, šivanja, pisanja su mu omekšale oštre rubove, zaboravila sam na njega...
ovim fizičkim pomacima, moje jadno, malo sampouzdanje se probudilo da me malo zeza. da učestvuje u partiju "Irena izvan sigurne zone, Irena bez zaštitne mreže".
A dobro. ionako je ovo samo igra.