Sve više me zaokuplja ideja kreativnih kolaboracija (plural!). Započele su, da, polako, sramežljivo, divno, veselim se što će nastati iz njih. Ali me vuku ideje za stvaranjem iz situacija koje me povlače iz moje comfort zone. Kako bi bilo vući knjigu iz zraka natopljenog gustim, tamnim zvukom didgeridooa?
željela bih biti sinestet // da li se moguće ikada naviknuti na stvarnost gdje boje stvaraju zvukove, gdje zvukovi pišu riječi, gdje oblici uzrokuju okuse? da li je tada uopće važno tko si, da li postoji comfort zone, da li ti je stvarnost stvarnija?
Nema komentara:
Objavi komentar