zanimljivo mi je promatrati stanja vlastitoga uma tijekom ovih tjedana kada se moj rad nalazi izložen u galeriji za promatranje, prosuđivanje i osuđivanje(:)
i zanimljivo mi je promatrati koliko se mijenja moj odnos prema umjetničkom radu, gotovom djelu i komunikaciji sa gledateljem/promatračem..
ideja iza rada de+/-konstrukcija je ideja da je knjiga stalno promijenjujuća, da se odnosi njenih dijelova stalno mijenjaju i nemaju trajan položaj. tekst nema svoj početak i kraj, a elementi knjige (kao fraktali) sadrže u sebi cjelokupnu ideju knjige / knjigu...
i naravno, ovaj rad me podsjetio da je tako sa svakom sekundom naše stvarnosti, i da je knjiga (koju proučavam u mome umjetničkom radu) uvijek metafora - za svijet, stvarnost, život.
drago mi je da rad i nakon što je postavljen na zid galerije raste, uči me i mijenja me.
ali postoji i osjećaj razočaranja jer ja sam možda jedina koja toliko dobiva od de+/-konstrukcije - možda su umjetnička djela stvarno potrebna i bitna jedino njegovom tvorcu??
znam da je za ovu instalaciju potrebno tiho vrijeme, trenuci uronjenosti u slojeve, čitanje dijelića teksta, podizanje komadića papira, zavirivanje između slojeva - uostalom, kao i sa svakom knjigom.
kao i sa svakim umjetničkim djelom.