svaka knjiga ima korice. pa i one koje to naizgled nemaju.
korice su sloj ispod svih slojeva kada je knjiga otvorena, kada je čitamo, prelistavamo, iščitavamo. kada je zatvorena i mirno leži na stolu, korice je obgrljuju, štite - a ustvari nisu one štit od nikoga/čega već kao da čine početak i kraj, mada nijh u stvari nema.
ponekad je korice teško vidjeti, kada je knjiga otvorena.. kad su stranice teške, pune priča i priče pune rukavaca, završetaka, početaka, ponavljanja... korice su nam zadnje na pameti..
hej, a kada uspijemo našu (da, našu!) priču pojednostaviti, svesti na nekoliko stranica priče koja teče, izabrati papir koji je lagan, sa pravim smjerom vlakana, kada knjigu možemo dići u ruke, tada osjetimo korice na dlanovima, i svjesni smo neizbrisivosti njihovog postojanja, i kada ne bi bilo korica, ne bi bilo ni knjige.
pa i kada mislimo da korica nema, i da ih moramo pomalo nespretno izrezati iz nekog kartona i zaljepiti da bi držale naše papire na okupu...
ej, i da, korice su sreća a knjiga je naš život, da ne bi bilo zabune.
book covers are happiness and the book is our life
