October

promatrati ih. volim. razlikuju se po geografskim koordinatama.
sinoć, zapazila sam njihovu, meni tko vaznu karakteristiku utisanog izraza sebe; unutar svog shvaćanja postovanja prema vizualnom izrazu drugoga, izrazavaju svoj na nenametljiv, tihi način. sasvim dovoljan da vidim da su svjesni te zatvorene savrsene cjeline koju čine a ipak nisu sputani njome. znaju da su zajedno.

Getting it

during my casual visit to a place where I could be in awe of the work of great Olafur Eliasson, I was offered images of the reality that IS, truly. I was shown there are no boundaries, there is no this and that; I felt that before in nature - this time, works of art blended with the space they inhabited. I felt just perfect.

(Turner, Banner, Hatoum, Barlow)

Magic of creating (or, being created)

everyone who let themselves to the magic of art, experienced moments when you are taught, when you are shown, when magic guides YOU. those moments are worth all the days of non-movement.

Idem dalje.

završila je jedna faza. samo to znam.
zbrku u glavi sam danas riješila pokraj jezera. dopustila sam vodi da me smiri. uspjela sam ne dopustiti da nađem razloge zašto bih bila išta nego radosna, blistava, sretna.

Home is somewhere else

Knjige i kuće

redovito u govoru zamjenim riječ knjiga sa kuća i obrnuto / regularly when I speak, I say house instead of book - i na engleskom i hrvatskom... pojam kuće mi je važan jednako kao što mi je bitna knjiga. kuća je meni neki apstraktni pojam, a ne konkretno mjesto (imaginarno ili stvarno) ... iako postoji jedna od koje stalno bježim i kojoj se stalno vraćam unatoč tome što je ustvari, prezirem...

postoje dvije knjige... i, po svemu sudeći, upravo se rađa treća.. sve nastale nakon dugog i bolnog porođaja.. koje su mi najbitnije od svih mojih knjiga .. sve se igraju slikom, idejom, prostorom kuće.. prostor kuće je prostor knjige..

Places here and there

sve mi je teže boraviti bilo gdje gdje nije ovdje. bilo gdje drugdje kao i da me nema.

Radiona je sve više moja šuma. što je onda moj rad? pokušavam se približiti ideji knjige. pokušavam se približiti onom što osjećam da jesam. pokušavam biti iskrena. među ljudima me nema, sve je više trenutaka kada sam nevidljiva. ovdje me ima. ima me i u knjigama. dovesti ću sebe u knjige. fizički, doslovno.

bit ću u slojevima, ne između njih...

Layers

još uvijek pokušavam shvatiti lekciju koju sam prošla nedavno. tek se sada, nakon nekoliko dana počela odmotavati... slojevi, slojevi o kojima stalno govorim i pokazujem ih u mojim knjigama, itekako su prisutni u svakodnevnom životu. onda dođu trenuci kada se svi zavare, zaljepe jedan na drugi pa postanu teški, dramatični, užareni...
ta užarena masa treba vrijeme da se ohladi, da polako se slojevi počnu odljepljivati. pa vidiš tu stvarnost koju smo dobili za zabavljanje - pa vidiš tu stvarnost svaki put na drugom sloju a ni jedan nije onaj pravi, točan. svi su zbrkani, glupi, nevažni i važni, dramatični i smireni. ali nebitni. samo igra. svi ti slojevi istovremeno su zrak, bestežinski, lagani. kao opozit onoj eksplozivnoj smjesi. jedno bez drugog ne postoje..

Nature

Sve smo bliže svojoj biti. sve smo opušteniji, otvoreniji, bliskiji. ono što nas povezuje je opipljivije, postajemo jedno, iako nikada ni nismo bili dvoje. granica nema, postoje kontrasti da nam pokažu različitosti koje čine cjelinu.
in_side is out_side. remember that.

Stvaranje

raspršila sam se, razrezala u tisuće komadića kao oni komadići papira što mjesecima se stvaraju na mome stolu...
stala sam, taj stop je značio baš to. gotovo. istražila sam proces. shvatila da sam se proučavanjem forme knjige samo udaljila od njene biti...
vraćam se knjizi, veselim se. vraćam se stranicama, njihovom redoslijedu, slaganjem u InDesignu, fizičko-mentalnom procesu bez doticanja papira a opet tako blizu jezgri knjige. materiji.

Reflecting

dio sam prostora, pustila sam korijenje iz svih dijelova tijela, povezana sam sa zidovima, tamnocrvenim drvenim podom, golim ciglama i slojevima vremena. ali, najviše, povezana sam sa kaosom; iz njega najviše vučem. ono neprestano multitaskiranje koje čini taj kaos je hrana, najzdravija hrana za one silnice koje stvaraju, koje crtaju i bez kojih ne bih postojala..

Art in Zagreb - open studio project

Update

uspijevam ignorirati nisko samopouzdanje, uspijevam sagledati moj mali svijet izvana, vidjeti da je moj često autističan i nerazumljiv/zbunjujuć način komuniciranja ipak vrsta komunikacije; štoviše, autentična, samo moja vrsta komunikacije.
samo treba(m) biti opušten(a) i otvoren(a).

Isolation

Da, događa se da se zatraženo ostvaruje. I još više ako se napiše. Dakle, baca me se izvan moje sigurne zone. Dobro, to je traženo.
Posljedica: samopouzdanje: nikakvo. Tražena posljedica: pomak, veliki pomak.
Drago mi je što se više ne zamaram pitanjima za koga ja sve ovo radim, jer znam da radim jer moram. nemogu i neznam drugačije. tu nema dileme.
...prilično anoreksično samopouzdanje je nešto što me oduvijek prati, ali godine rezanja, listanja, šivanja, pisanja su mu omekšale oštre rubove, zaboravila sam na njega...
ovim fizičkim pomacima, moje jadno, malo sampouzdanje se probudilo da me malo zeza. da učestvuje u partiju "Irena izvan sigurne zone, Irena bez zaštitne mreže".
A dobro. ionako je ovo samo igra.

art grammar

što znači preći granice (kreativne) komfort zone?
želim iskušati ideju, koja postoji već nekoliko dana, da poboljšam cutting/drawing koji je divan ali nešto fali. počinjem zaljevati crnim tušem B1 akvarel minuciozno danima rezan.
zaljevam, nemam pojma što radim jer ono što ispada nije ono što je na mojoj mentalnoj slici.
panika pomiješana sa čistom frustracijom i pomalo ljutnjom traje kojih 5 do 10 minuta. ali nastavljam dalje. možda čak i da iskušam granice te kreativne frustracije. i onda dobijem nešto sasvim novo.
nešto što se rađa iz fizičkog. iz procesa.
dobijem vrata za koja nisam ni znala da postoje. dobijem put. i tek tada, na tom novom putu, onaj stari put vrijedi, ima smisla.

collaborare ‘work together.’

Sve više me zaokuplja ideja kreativnih kolaboracija (plural!). Započele su, da, polako, sramežljivo, divno, veselim se što će nastati iz njih. Ali me vuku ideje za stvaranjem iz situacija koje me povlače iz moje comfort zone. Kako bi bilo vući knjigu iz zraka natopljenog gustim, tamnim zvukom didgeridooa?

željela bih biti sinestet // da li se moguće ikada naviknuti na stvarnost gdje boje stvaraju zvukove, gdje zvukovi pišu riječi, gdje oblici uzrokuju okuse? da li je tada uopće važno tko si, da li postoji comfort zone, da li ti je stvarnost stvarnija?

Kreativna energija je životna energija

Kreiraš Život. ali doslovno - slikaš svoju stvarnost. vidjeh to tijekom nedavne šetnje kad mi je upao neki lik sa nebuloznom rečenicom, a ja se već počela pitati, tko je to stvorio, otkud sad to? ma ja sam to stvorila, nacrtala: spustila kao kapljicu crnog tuša na zeleni, smireni crtež da bih napravila mali kontrast, da bih natjerala pogled u doljni desni kut.
sada, kada to jasno vidim, neću dopustiti da kada sjednem pred čisti, skupi, ogromni akvarel papir sa mojom vojskom tuševa, vode, bočica i krpa, da mi upadne neki lik u atelje, uzme kist i počne bacat boju na moj crtež, na moj život.
dakle, sasvim dobar početak godine, sa Mladim Mjesecom.