nedavno, u Londonu, prisustvovala sam jednom javnom razgovoru mladog uspješnog britanskog umjetnika sa duhovitim sugovornikom gdje se u jednom trenutku u zanimljiv ali ležeran razgovor ubacila ideja - da su (umjetničke) ideje vrlo precijenjene. (!!!) nakon prvotnog opiranja, ubrzo mi je um našao ta nova vrata kroz koja će kročiti i malo pogledati uokolo.
Ideje su svuda oko nas u ovom nevidljivom polju na koje smo svi prikopčani. samo ih treba uzeti. i ne raditi big deal oko toga (ili - riještiti se onog egotripanja koje mnogi obožavaju)
bitnije je imati svježe oči. važno je ne izgubiti radoznalost uma koji vidi svijet po prvi put. zadržati oči kojima je svaka sekunda veličanstvena i puna potencijala, slojeva, boje. i možda se malo poigrati tom stvarnošću, slojevima te stvarnosti /toliko krhke/, vidjeti gdje će to odvesti, koja nova vratašca otvoriti....
imala sam te svježe oči još prije nekoliko mjeseci. ovaj vikend me nešto povuklo dolje, javila se mučnina zbog šoka što sam opet u poznatom području mračne panike i paranoje iz koje sam davno emigirirala i bila sigurna da se nikada neću vratiti.
ali, mogu se dovoljno odmaknuti da si pružim ruku i izvučem iz te ljepljive guste, teške "stvarnosti".
pronalazim te nove oči. obećajem si radoznalost. i jednostavnost.
