Novi putevi

negdje prije dva mjeseca, neznam ni kako je to krenulo, uzela sam tuševe i krenula eksperimentirati. 

i još se igram i iako često se osjećam prazna te da više nemam ništa za dati, novi papiri sa slojevima boja stalno se pojavljuju na mome stolu. i tu je mnogo boja. i to me raduje. i stalno kupujem nove tuševe, akvarel papire. uživam u dugotrajnom procesu oduzimanja bjeline da bi se pravci vidjeli, da bi se silnice koje vode prema centru preklopile, postale jedine važne, da bih stalno iznova pokušala stvoriti balans. ravnotežu.

biti u centru svake sekunde mi je jedino važno. 

Curiosity

nedavno, u Londonu, prisustvovala sam jednom javnom razgovoru mladog uspješnog britanskog umjetnika sa duhovitim sugovornikom gdje se u jednom trenutku u zanimljiv ali ležeran razgovor ubacila ideja - da su (umjetničke) ideje vrlo precijenjene. (!!!) nakon prvotnog opiranja, ubrzo mi je um našao ta nova vrata kroz koja će kročiti i malo pogledati uokolo.
Ideje su svuda oko nas u ovom nevidljivom polju na koje smo svi prikopčani. samo ih treba uzeti. i ne raditi big deal oko toga (ili - riještiti se onog egotripanja koje mnogi obožavaju)
bitnije je imati svježe oči. važno je ne izgubiti radoznalost uma koji vidi svijet po prvi put. zadržati oči kojima je svaka sekunda veličanstvena i puna potencijala, slojeva, boje. i možda se malo poigrati tom stvarnošću, slojevima te stvarnosti /toliko krhke/, vidjeti gdje će to odvesti, koja nova vratašca otvoriti....
imala sam te svježe oči još prije nekoliko mjeseci. ovaj vikend me nešto povuklo dolje, javila se mučnina zbog šoka što sam opet u poznatom području mračne panike i paranoje iz koje sam davno emigirirala i bila sigurna da se nikada neću vratiti.
ali, mogu se dovoljno odmaknuti da si pružim ruku i izvučem iz te ljepljive guste, teške "stvarnosti".
pronalazim te nove oči. obećajem si radoznalost. i jednostavnost.

Grupe malih čudnih anđela

posvuda po Radioni. mrlje koje vuku nove mrlje na nove papire, vuku riječi, boje. Povlače knjige. a ja sam samo vođena za njima jer baš tako je proces i zamišljen. jedna od lijepih, korisnih lekcija koje mi se potvrđuju u finom životnom ritmu je da ništa ne treba forsirati. postoji savšeni utor u koji to što treba biti se smješta. iliti vrijeme, mada sve manje vjerujem u vrijeme.

Tako ja odoh na interliber

nebum se žalila na energije. i ostalo. sam da konstatiram da sam bila iscijeđena kao spužva nakon pola sata.
dakle. odoh na interliber. i jedino što kupih je antikvarna knjiga na njemačkom za deset kuna sa namjerom da je izrežem.
pa dobih na poklon katalog izložbe divnog oblikovanja hrvatskih knjiga iz prve polovice 20st. od ljubaznog riječkog antikvara.
i popih kavu uz planove za kreativnu buktastičnu kolaboraciju od koje me pomalo strah. ali onaj dobar, adrenalinski. ne spominjem imena, tek da kažem da je u pitanju Pisac kojem svi prave mjesta kad uđe u lokalnu birtiju.

Excising the black

moja nova artist's book je nastala kontroliranim i preciznim izrezivanjem svake i najmanje mrlje crne na crtežu koji se sastoji od polja balansiranih odnosa mrlja... ali crna je smetala, pa je izrezah.
ponekad se dogodi da se ta crna mrlja odjednom pojavi, a bila si uvjerena da si sve mrlje izrezala, da si sve počistila. pa te njena crnina i poznati oblik iznenadi toliko da se streseš. pa se treba skulirati, provesti par minuta u shirshasani i uzeti skalpel u ruke.

September is the new beginning

velik dio mog rada - umjetničkog - jedinog koji postoji - je nevidljiv. (umjetnici razumiju o čemu pričam) to su trenuci kada izrezujem knjigu i kotačići u nekom sloju između uma i duha se počnu pokretati, pitanja i objašnjenja se počinju otvarati - kao upravo sada...
a i tu su brojni sati provedeni na internetu, upijajući informacije što kolege rade ili tražeći prilike da se postane vidljiviji- i to je dio posla. samo što ja ne idem u ured i nitko me ne plaća za to. pa, jel kao da ništa ne radim. mogla bih i gnjili na kauču i buljit u brainwashing kutiju (TV).
počinjem misliti da su ovi notesi koje radim - a koji su proizvod čistog gušta fizičkog stvaranja- moja izlika, da imam nešto za pokazati: evo, i umjetnici rade!

What is

bookart, in this case? knjige koje izlaze iz projekta to_bu_dobro, kako ja vidim artist'books, to nisu. one su produkt experimenta o čistom stvaranju. dopustila sam si da guštam u fizičkom procesu, in the making. of books. pa sam ostavila stranice prazne. a vjerojatno sam mislila da će tako prazne biti prijemčljivije za tzv. publiku. a ipak, ljudima treba nacrtati, ako si dopustim generaliziranje na tren...

Just make

it must be that end of the summer light outside, the feeling is - amazing.
just like my new notebook.

This isn't instagram

just wanted to show how my family of trees got hurt last night.

Cinema

između mojih malih hodočašća šumi, malo sam se zabavljala radom na seriji knjiga/notesa sa tematikom filma. uskoro, vrlo uskoro u jednom shopu u Lovačkom rogu, za pipanje i pisanje i otkrivanje. 

knjigovežnica Šoban je posebno mjesto, pa pod izlikom rezanja rubova navratih par puta da buljim u te stoljetne strojeve. al eto, sad imam knjige sa urednim rubovima, šta ćeš...

i'm in the woods

don't know when I'll be back...

Blade on Paper

izrezivanje riječi iz knjige pune crteža. uzela sam nečiji katalog grafitnih crteža i pročitala ga izbacivanjem dijelova prostora stranice da vidim riječ.

Say hi...

because hello is too complicated.

(ova fotka ide u sljedeću knjigu.)
napraviti odluku bez napora i bez propitivanja da će situacija naizgled vrlo frustrirajuća i nelagodna biti baš ono što ti treba u tome trenutku i da ćeš naučiti. ogromno puno toga.
i desi se. i ostadoh promijenjena.

Oh just have a dance...

in east London :)

Heavy raindrops today

I feel a change approaching.

Vrijeme za novi post.

apsolutno čudno vrijeme. vrijeme preklapanja slojeva. mog života. energije ljudi iz prošlosti dolaze u sadašnjost da mi se pokaže da nema sada i tada. sve je sad. ovaj tren. sve je ispod ovog magenta konca.

trebamo si dopustiti da knjigu čitamo opušteno, znajući da smo uvijek tu u sredini, ispod magente,
tinta na papiru, neizbrisiva, zaključana magentom. oči i prsti samo idu lijevo i desno - da saznamo nešto novo, da se na tren izgubimo. al samo na tren.

Beauty in forgotten place

empty space saturated with time, just letting it pass by.
I am happy that one of my books will get some of that lush energy between its pages.

Simple. Simplest.

//odustala sam od kompliciranja zhivota. 
drama-ah, ta divna drama-nema, gotovo. sada mi je jako smijeshno. puno se smijem.//
konac koji između dva komada debljeg papira drži skupa par komada tanjeg papira. otvorenost ali ne-ranjivost. otvaranjem stvaraju se odnosi, oblici se mijenjaju, stalna transformacija i stalna prisutnost.

Open Book

nekako su (pre)velike amplitude u zadnje vrijeme. sesija je gotova, sesija ide dalje. ali meni treba nešto novo.
najstariji projekt - moja knjiga kroz koju se hoda i gdje se gubi bezglavo. napokon pred ljude. da ih zbunimo, iživciramo i, nadam se, ostavimo pozitivno promijenjene.

Dan D, 14-16-6-

session |ˈse sh ən|

session |ˈse sh ən|
noun
1 a meeting of a deliberative or judicial body to conduct its business.
• a period during which such meetings are regularly held : legislation to curb wildcat strikes will be introduced during the coming parliamentary session.
• the governing body of a Presbyterian Church.
2 [often with adj. ] a period devoted to a particular activity : gym is followed by a training session.
• informal a period of heavy or sustained drinking.
• a period of recording music in a studio, esp. by a session musician : he did the sessions for a Great Country Hits album.
• an academic year.
• the period during which a school has classes.

poslije prve večeri, euforična i zadovoljna, rekla sam: "jer mi je ovo važno". da, jako je važno; želim da me promijeni, Ali znam i da je potrebno vrijeme i znam da imam svoj posebni ritam. Ali isto znam da sam uhvatila taj ritam.
dobro je.

Update

doing just fine.

Here we go!

"Altered books" je skoro bi se moglo reći posebna grana bookarta. ali ne volim podjele u ladice, pa suzdržano to izjavljujem.
mislim da svaki umjetnik koji se zakačio za bookart uništi pokoju knjigu pokupljenu u nekoj knjižari, iz nekog prljavog kutka poda, ili je dio neke njegove prošlosti s kojom se želi obračunati. svejedno koji razlog. i ja sam ih izalterirala ponešto.
moja slijedeća je na fotki, uhvatila sam prvi rez. knjiga poezije kupljena na Hreliću za dvije kune. jedva čekam da izvadim riječi iz nje. da vidim da li ću dobiti tišinu.

Pun Mjesec u škorpionu

neznam kako bi taj pun Mjesec sa djelomičnom pomrčinom jučer trebao utjecati na Radionin život, ali ja znam da kipim od (smirujuće) energije. u Radioni se sprema sesija, Radiona je prepuna slova i požutjelih hrapavih stranica knjiga koje se svakom sekundom bliže fizičkoj smrti... puno je ženskih glasova, nema se vremena za nove knjige kakve bi se trebale pojavljivati na stolu... prolazi se kroz zapetljanu knjigu gdje se hoda kroz hrbat koju ni jedan izdavač neće shvatiti, ako je suditi po neuspjelom snubljenju prvoga...

Life should be simple

4am insomnia

there is nothing better that to wake up at 4am to make a book.

i još je bolje kad je ideja knjige toliko jasna da je ona gotova u 20 minuta. zamišljena, zacrtana, indizajnirana. sad samo slijedi  i fizičko rađanje iste-printanje, rezanje i ljepljenje. i moja prva artist'ts book pamfletna na hrvatskom po cijeni od 5 kuna je nastala. a da mi prijašnji dan nije ni naslućivao nešto takvo. štoviše, naslućivao je samo jednu zapetljanu dramu u 4 čina s "ponešto" boli. kad ono. drama od dva lika, pitanje i odgovor. I još upada Ivana Sajko. 

DONE.

Savršena riječ

eterealna.

dobar početak.

I will enjoy this summer.

http://youtu.be/vBJtS3IhwCY

Potrebno je napraviti jednu osobnu knjigu. Obrasci koji se stalno ponavljaju i moje ignoriranje istine koju osjećam a ne želim si priznati. Kao što napisah u jednom prethodnom postu, loše knjige zahtijevaju hrabrost da se preprave, ali je moguće.
Iskorijeniti ću kanibalizam knjigom. Neznam drugačije.

Find Beauty

on my way back home from library where I left Umberto Eco's On Beauty - let's just say it wasn't what I was hoping for- I was struck by a sudden image, a feel, an emotion, call it as you like - of Beauty.
I believe that Beauty is here for us with a big mission, purpose. it is like a portal; it is a physical, real (as much as it can be real) point in our lives that connects us with spiritual. In a moment when we are touched by Beauty, we are submerged in our spiritual place...

I started a facebook page with a hope to post (and collect) every day one image of Beauty - with a task to find beauty especially on those days when there is just constant feeling of being soaked in muck...

https://www.facebook.com/pages/Find-Beauty/403808109718072

and yes, it will probably become a book one day...

The Past

Što napraviti s prošlošću, koja se nastanila u fizičkim ostacima, i ne miče se? Mislim, ta prošlost je nešto nepostojeće, dio je neke druge priče, filma kojeg ne misliš više gledati.
I opet, transformacija. Igrati se pretvaranjem jednog u drugo.
ciglica, kolač, objekt, skulptura. ili možda knjiga?

Psycho Killer

Nekoliko puta u kratkom razdoblju u gradu naletjeh na Ivanu Sajko. A pošto ja više ne vjerujem u slučajnosti, tu mora biti nešto. Ona je genijalna piskinja i dramaturginja, a ja sam into books.
Sam kaj ne znam ženu. Nit ona mene. Mada mislim da mi je zapamtila facu, il naočale, il barem marte.
Eto, napisah to na blogu, možda još koji put naletim na nju. Pa ću bar imat kaj reći: "Hej, spomenuh te na blogu. Aj ti mene u kojoj drami."

Što je knjiga?

je pitanje s kojim ću započeti. Pokušati ću iskomunicirati moju fasciniranost knjigom kao formom za likovno izražavanje. Jedinstveni hibrid, neki bi rekli.
Dobila sam šansu radoznalima i onima sklonim propitivanju staroga i novoga prišapnuti pokoju ideju koja mi se motala po glavi svih ovih deset godina prtljanja sa knjigom.

Novi ciklus

Posvećen Zagrebu.
Našla sam u antikvarijatu Studio u Masarykovoj tanku, krhku, meku knjižicu, na zelenim koricama koje, na dnu prve trećine piše IZ STARIH DANA ZAGREBA. A pri dnu : U ZAGREBU 1930- 1933.
reciklaža/transformacija
Prva malena knjižica, savršeno prijanjajuća za desni dlan već stoji neko vrijeme na stolu u Radioni; čak je i zaradila trag kapljice ljepila, nenamjerno. Već dobiva tragove vremena, prve bore. Nadala se da će se nastaniti u jednom lijepom haustoru u Radićevoj, ali to će pričekati.
Druga je u proces nastanka. Neznam koliko će ih biti, ali ovaj dio povijesti iskopan u Masarykovoj će postati dio budućnosti, budućih zapisa, tragova ideja i želja nekih novih stanovnika Zagreba.
A možda su to oni isti koji su nekad gledali Zagreb sa više sunca, sa više neba...

Well, it's official!

(Yves Klein: Jumping into the void)

I < 3 ZG

Just don't panic!

ma nije stvar u tome da se ne izgubiš, već da budeš sigurna da je i to dio puta.
nova knjiga na mojoj drvenoj kutiji!